The Gay Guy (vol.3.) People can take everything away from you, but they can never take away your truth, but the question is...Can you handle mine?

Well, nisam došao tu ispričat svoju povijest nakon autanja i izlaska na scenu, nisam došao tu ispisat cijelu stranicu ovog ekrana o tome zašto me nije bilo i što mi se dogodilo. Samo znam jedno, dečko koji ovdje pisao je ponovo doživio promjenu - kako onu vanjsku tako i onu unutarnju. To je jedino što ga održava na životu - promjena. Promjena koja je kontradiktorna riječi konstanta, ali njegova konstanta je upravo konstanta promjeni...za njih živi, zbog njih živi, i napokon zna zašto živi...Odgovor je bio tako lagan, bio je u svakom trenutku oko njega, nije ga našao u religiji, nije ga našao u filozofiji, nije ga našao u razgovoru s nekim, našao ga je u samome sebi...

Ponovo je zapalio cigaretu zaklanjajući vatru drugom rukom usred praznine pločnika. „Nikad neću prestat. Jebem ti pljuge!“ – govorio je u sebi spremajuću upaljač u desni džep svoje jakne. Ispuhavajući dim hodao je Hatzovom ulicom vračajući se do svog auta. Opet je razočarenje u njegovim očima. Skužio je da je mjesto gdje ide van ništa drugo nego hrpa dvoličnosti u jednoj rupi. Ponekad se tu i tamo nađe neki endem koji ima više moralne vrijednosti, no takvi bivaju već zauzeti ili već sljedećim izlaskom na isto mjesto postanu isto kao i većina. No ajde, on ima sreće što su mu frednovi među endemima.
Prvi puta kad je bio tamo, upoznao je Dalmatinca. Pogled u njegovim očima ga je zarobio. Pogled koji se činio dubokim, čistim i iskrenim…pogled koji mu je davao nadu da možda postoji netko s kim bi mogao biti a da to ne bude one-night-stand. Te noći, kada je upoznao Dalmatinca, vračao se do svog auta sa sjajem u svojim očima. Napokon je bio sretan jer je napokon upoznao nekog nakon prekida, jer je sad mogao biti ono što jest, nije se više skrivao iza suknjice svoje bivše i više nije bio patološki lažljivac svojim najboljim frendicama. Možda je samo mislio da Dalmatinca želi bolje upoznati kao osobu, jer vjerojatno mu je nedostajalo ono što je prije imao, ono prije prekida. Vjerojatno je odrastao i ne razmišlja više kao napaljeni 17-ogodišnji djevac, pa si je zabrijo da je to dobar lik s kojim bi htio nešto početi. Sve u svemu, jedno je znao – zaljubio se. Možda je budala što si je to rekao. Jer, tko se zaljubljuje u sat vremena? Još si je i rekao da ima emocionalnu zatvorenost prema svim „novim“ ili „potencijalnim“. Ali osjećajima se ne možeš oduprijeti.
I taj dan tj. tu noć opet je mislio o Dalmatincu, bez obzira na to što ga je odjebao tu noć i nakon sat vremena zabrijao s Drugim. A, s Drugim je to shvaćao kao grešku i kao ništa drugo nego kompenzacija emocionalne boli i zadovoljavanje nedostatka strastvenih poljubaca. Što je najgore Drugi je bio lik koji je bi full zagrijan za njega i koji je mogao njega voljeti i dati mu nešto, možda sve, možda upravo ono što je on trebao, ali samo možda. No stvar je u tome što Drugi ima drugo lice.
Ono što ga je najviše mučilo je bilo jednostavno pitanje: zašto? Zašto je Dalmatincu 8 godina toliki problem? Zašto mu je prouzročio suze nakon 3 tjedna prividne nade da će nešto biti?
A i on je isto budala. Umjesto da je pokazao svoje pravo lice, lice zrelosti i realnosti, on je igrao na kartu mladoga zavodnika koji se zajebava i misleći da svojim okicama može nekog zadržat u šaci. Time je prouzročio ništa drugo nego da ga Dalmatinac vrti oko svoga prsta. Još uvijek žudi za Dalmatincem, još uvijek u sebi pozitivno misli o njemu dok vani daje sliku da ga je odjebao i krije nadu da će možda sljedeće subote Dalmatinac opet prići njemu te mu reći da je pogriješio. Sve bi dao za to. Ma neka ga i vara, ali samo da ga može ponovno ljubiti.
„Jebem ti Dalmatinca! Ulovio me svojim očima.“- rekao si je gazeći čik posljednjeg Waltera pod svojim cipelama i pritiskujući gumb na ključu kako bi otključao vrata automobila. Ulazi u auto, u kojem je hladno. Stavlja ključ. Stišće kuplung, pali. Prvo se odlučio ugrijat pa je okrenuo gumb za grijanje na ploči, a radio je automatski upalivši se počeo svirati „What goes around…comes back around“. Sjedio je, solo, u autu, s tupim pogledom prema zidu zgrade i rukama sklopljenim i postavljenim u krilo svojih nogu kako bi ih ugrijao. Koja ironija pomisli si, glazba s pravim riječima. U tom trenutku shvati : „Faking karma!“, stvarno je istina – what goes around, comes back around. „Ali ako se meni vrača za greške u mome životu, hoće li se vratiti njemu za njegove greške prema meni?“-upitao se.
Ili? Ili je možda Dalmatinac taj koji može i karmu zajebat kao što je i njega? No najviše ga opet brine – zašto? Zašto je prvo htio pa onda ne? Zar mu je ostavio dobar prvi, a onda loš drugi dojam? Koji mu je kurac? Ova pitanja su mu se redala ali odgovori nisu stajali u istom redu. Auto se ugrijao, spušta ručnu, kreče… Vozi se cestom gdje začudo u pola pet u nedjelju ujutro prolaze crveno-žute limene rijeke. Justinova pjesma završava, ali sljedeća nije bila nešto bolja – „Say it right“. Slušam ju – „No you don't mean noo, nothing at all to me…“ – i misli si da li da on to pijeva Dalmatincu ili tu pjesmu odavno Dalmatinac pjeva njemu. Ova druga opcija istjerala je suzu iz njegova oka i skliznula dolje škakljajući njegov obraz. No s jednom suzom isprao je sve emocije koje je nakupio tu večer, i rekao si je: „Moram biti jak!“ jer jedino tako će moči nastaviti dalje normalnim tokom života. Nakon nekog vremena skreće u svoju ulicu, dolazi ispred kuće, parkira se, gasi auto, izlazi te ga zaključa. Dolazeći do ulaznih vrata shvaća da je ponovo zaboravio ključ od vrata, te da ponovo slijedi ulaženje kroz prozor. Poput najtišeg lopova uskače kroz prozor i tiho stepenicama dolazi do svoje sobe. Tamo objesi ključ o zid, skine svoju odjeću koja je imala na sebi miris duhana pomiješanog s jeftinom kopijom Armanijeva parfema. Liježe na krevet, opet pomisli o Dalmatincu, pogleda u strop, zaklopi oči i utone u san.

BEFORE
Svima je jučer bila strka oko Dinama i Hajduka, ali meni je to jednostavno zrak u koži koji se vrti na umjetnoj travi i biva nabijan od ljudi koji idu lijevo-desno da bi to nabili u mrežu. Sve to ima jedno ime – nogomet, koji je ništa drugo nego oda homoeroticizmu. Sve ono skidanje majci i grljenja uokolo dokazuje ništa drugo nego biseksualnu stranu nogometaša.
Ali meni je jučer bila strka oko svega i svačega. Budući da sam gotov s ispitima rekao sam si da želim provesti dane kao hedonist kavana, pića i plesa u Globalu. Tako da sam ja odlučio otići sa frendom van zabaviti se. Dogovorili smo se prije za piće i ošli u jedan fency birc u jednom centru te smo tamo izmjenjivali sve naše doživljaje u gay svijetu. Začudilo me to kaj su u istom bircu bili neki ljudi koje znam iz srednje…dva lika koji su totalno gay sjedili su iza mene, očito je koncentracija pedera veća u centru i fency bircevima.
H. je jedan od onih ljudi s kojim možeš otići na kavu i pričat o svemu i svačemu i neće ti biti dosadno. Jako je teško naći gay frenda koji izgleda str8 i koji je tako intelektualan poput njega (naime zna mnogo jezika, prošao je razna natjecanja i tečajeve, fakat lumen) i još uz to tako mlad, a i odnedavna single. Za njega bi mogli reći da je pravi catch. Pili smo svoja pičenca i istraćale se ko prave pederice. On je pio Coronu a ja Sok od naranče.

AFTER
Nakon našeg pičenca, otišli smo do Globala. Tamo smo trebali dočekati i Zvonćicu (muško je, ali ju tako zovemo,hi hi hi). Kad smo stigli u Global još je bilo prazno. Ja i H. smo sjeli u kut vip djela i komentirali lezbe koje su se muževnije i oblačile i ponašale od mene. A u posjetu nam je i došao Lover boy (kasnije o njemu) te se pozdravio s nama. Ja sam cijelo vrijeme kučkao o tome kako će doći ON, htio sam ga vidjeti, ali ovaj put da me on primijeti i da on malo uzme inicijativu i da se vrti oko mene, jer koliko ja znam ja sam sve napravio. JA sam tražio njegov broj, JA sam prvi poslao poruku, JA sam ga prvi nazvao, JA sam onaj koji je uzeo jebenu minutu svog faking života i sjetio ga se i rekao Bok, pa jebote ti se meni sviđaš. No o tome u sljedećem dijelu. Došla je Zvonćica. Koja je od tada postala moja naj-gay-frendica. Oboje smo totalno isti. Onak, nisam mogao vjerovat da ima nekog poput mene. On je like totalno cool, kao da se gledam u ogledalo samo sam mršaviji i imam dužu kosu (koja je lijepa i kovrčava btw). Zvonćica ima predobar naglasak i najljepše izgovara slovo r. Zašto mi se ona tako svidjela? Pa idemo od početka. Voli Peggy. Isto sjedimo kao ona i zapalimo si pljugicu i komentiramo ružne ljude i H.-a kako otežava svoje barenje s nekim kvazi-repper likomJ. Lamatamo rukice kao Karen iz W&G, a tu seriju OBOŽAVAMO i ja i on. Isto tako gledali smo Queer as Folk i Seks i Grad i iz te serije volimo iste glumce i glumice. Glazbeni ukus nam je isti: voli Nelly, Jenny, Justina i ostale a obadvoje znamo da je Madonna kraljica i tko god od pedera kaže neš protiv nje je heretik i treba ga spaliti na lomači! Pleše fantastično i ne znam kaj da vam više kažem. Zvonćica je tako supach. Kiss Zvonćici.
P.S. Sorry kaj sam reko da izgledaš androgeno kad sam te prvi put vidio a nisam te niti upoznao. I'm so so so sorry!


THE FUCKER CAME
Da došao je i on. Prošao je kraj mene i tapnuo me po ramenu te produžio dalje se svojim frendvima kao da ne postojim. Lupio sam ga dlanom natrag u rame…nije se niti okrenuo. Gad. Rekao je da će me nazvati, rekao je da ćemo ići na kavu, rekao je da se želi upoznati, rekao je… Nakon njegova prolaska sam rekao i sebi i Zvonćici - Znam da nisam najzgodniji lik u Globalu, i znam da nemam „dovoljno“godina za njega, ali ja, bome neću ić za njim nego on za mnom. Pa da vidimo kak mu je stalo! Zvonćica se složila sa mnom. Nakon kruzanja po globalu, ošli smo do šanka i ja sam odlučio da idem malo popit. Naime, nisam pio 6 mjeseci i znao sam da što god da popijem će lupit kad-tad. Popio sam 2 Breezera i to me je već malo lupilo. Jadno, tužno ali istinito (još je i seks on the beach dao svoj kick). Tako sam se sa svojim frendovima i Breezerom u ruci plesao ne obazirući se na to tko me gleda ili kako me gleda. Fakat mi se jebalo za sve živo, nije me boljelo briga ko bude kakav pogled napravio ili što bude mislio. Plesao sam ko prava drolja. hahaha. Onda sam vidio Njega u prolazu, bio je faca sa svojim str8erskim hodanjem. Prolazeći kraj njega reko sam si idem nešto isprobat.
1st encounter: Primio sam ga rukom iza vrata i prišao mu do uha te mu rekao: Samo reci da me ne želiš! On je vjerojatno mislio da sam ja pijan, ali bio sam dobro svjestan što mi je. Nije se obazirao.
2nd encounter: Prišao sam mu opet i zagrlio ga rekavši mu da sam malo popio. On me je pitao zašto se nisam javio. MOLIM??!!?? Zašto se ti nisi javio?! –pitao sam ga. Isprika je bila tipa seli se i ne stigne. Ok, kužim, seli se, ali jebote ako ti je imalo stalo do mene na neki mali jebeni način, (jer očito je ako je prije 2 tjedna išao meni govorit kako sam ga zaveo) onda mu nebi bio problem izdvojiti faking minutu svoga dragocjenoga života te mi poslati poruku ili nazvat me i reć Bok!-iskreno, to bi meni bilo dovoljno.
3rd encounter: Solirao je njihajući se uz ritmove glazbe trljajući svoje oko koje je povrijedio radeći ne znam što već. Gledao sam ga kako solira a H. me je skužio kako sam očajan i kako samo gledam u njega te mu je bilo glupo kaj se tako očito ponašam kao zagrijani očajnik. H. je rekao da ide on malo porazgovarati s njim kako bi vidio kaj je s njim i kako bi me ispričao zbog mojih riječi koje je iz mene izgovarao alkohol. Naime, H. mi je i bio dužan jer sam ga upoznao sa jednim hot gay nerdom (stvarno endemska vrsta) koji je bio iskreno govoreći jako kjut.
Nakon što je on porazgovarao s njim ja sam odlučio da odem do njega. Opet sam ga primio oko njegova struka i pogledao ga u oči…iskreno. Znao sam što misli. Vidio sam da mu je žao što mi je napravio, vidio sam da on u meni ne vidi ništa drugo nego jebenu staklenu vazu koja stoji na rubu stola i strah ga je taknut ju kako se ne bih razbio na male komadiće. A koliko sam mu puta pokušao reći da nisam jebena djevica, da nemam više 16 godina i da mi nije do igranja. Rekao je da mu je najveći problem to što sam tako mlad. Al jebote daj me skuži! Jel to toliko bitno?!? Što mi fali? Da li bi bilo drukčije kada bi ja imao 30? Da li je stvarno bitno koliko imam godina? Da li su te godine, koje su ništa drugo već izmišljotina ljudskoga uma koja želi organizirati „kaos“ prostora i kretnje, toliko bitne za to da se nešto izrodi iz jednog pogleda…iz jednog zagrljaja…iz jednog poljupca? Ali eto, opet ću, kao poštena budala, svoje emocije rasprostrijet na stol…iskreno…osjetio sam nešto prema njemu, ne znam što, ali nakon njegova pogleda, dubokoga i jakog kao tamna noć, osjetio sam kao da me ima, kao da me je uhvatio u neku mrežu iz koje se neću ispetljati.
Zato, proklet bio! Radije ću te proklinjat ako te već ne mogu imat. Radije ću te analizirat izvana. Radije ću te gledat kao grešku. Radije ću te smatrat budalom. Radije ću te zvati kujom. Radije ću te proći pokraj tebe kao da ne postojiš. Radije ću činiti sve to, samo da te ponovo nebih pogledao u tvoje oči…

Jučer mi je percepcija faksa napokon dobila pravu sliku...Skužio sam da moji živci ne trebaju trpiti sva ona sranja kaj mi se događaju, je i ovako i onak predmet koji ću vjerojatno past je bezveze-nemam nikakvog konkretnog zanimanja s tim. Pa ćak sam i razmišljao i da odustanem. Možda je malo prebrzo od mene da tako nešto radim a da ni nisam prije dobro razmislio. Jedino što neću požaliti što sam upoznao miss T.:) Naime, osoba je to, koja me prihvatila bez obzira na sve. I kad sam joj se auto uopće joj se nisam promjenio u njezinim očima i to mi mnogo znaći. Kada smo zajedno i razgovaramo kao da gledamo istu osobu samo suprotnih spolova (ali imamo sl. sexualne preferencije). Ta cura je tako puna razumjevanja i topline da sam joj jednostavno bio prisiljen reči istinu jer lagati njoj mi je bilo kao da se bodem nožem. Ta iskrenost u njenim očima te tako obori da ti je jednostavno žao za sve laži koje si ikada izrekao. Ona je jedan vleliki pacifista. Sviđaju mi se njena razmišljanja i čak me potakla na neka vlastita. Kada je rekla da smo svi mi nastali o prirode odnosno, od Boga zašto ona govoriti da su ljudi drugih orijentacija neprirodni. Jer da je tako onda ne bismo niti postojali. Jer ako je nešto anti-prirodno ne može onda postojati u samoj prirodi, išćezlo bi...I time se jednostavno pobija cijela teza i sva ona sranja homofoba koji su tako veliki krščani. Govore kako nismo od Boga te kako ono što mi jesmo možemo biti ali to ne smijemo činiti. Naime, kako možeš biti nešto ako to isto ne činiš? Da li bi ja onda sebe moga nazivati vrtlarom a da nikada nisam niti jedan cvijet posadio?
No dosta filozofije. Jučer sam skužio da imam nekog tko vreba nadamnom. Naime neki lik me zvao sa skrivenog broja barem 10 puta. Ja sam se javio ali s druge strane se čula tišina, disanje, prolasci auta i lavež pasa. Malo me je to uznemirilio jer ne volim kada netko tako uznemirava moju dostupnost i privatnost. Ponekad mi laska to što je vjerojatno zagrizao za mene pa me sad zove sa skrivenog broja ali kad ovaj lik nazove filing je jeziv i totalno me strese. Ne znam što da radim. Zvao sam i službu za korisnike ali oni ne mogu ništa sa skrivenim brojevima. No imam dobar osjećaj tko bi to mogao biti, samo da se oglasi preko slušalice.
Posljedica mog ne-učenja i posustajanja na faksu ima i veze s Njim. Naime, ne mogu prestati misliti o njemu. Imamo dogovorenu kavu u petak i nadam se da to nećemo otkazati kao prošli put. Nekako mi se čini da je i on malo zajeban poput mene. Traži nekoga s kim bi mogao imati više od sexa, ali opet previše je emocionalno nestabilan da bi se upustio u nešto takvo. Razumijem ga u potpunosti. Nitko od nas ne želi biti povrijeđen, a pogotovo kada znamo kakvi smo kada smo povrijeđeni, ne želimo to nekome drugome priuštiti (osim ako tražimo osvetu). Intuicija mi govori da e stvari među nama biti nedefinirane jedno duže vrijeme. To je vjerojatno što sam ja mlađi od njega pa misli da nisam iskusio sve ono što treba, ali mislim da bi on bio iznenađen kada bi čuo ono što sam sve prošao što se tiće svijeta muških...Stoga mislim da će kava biti dobar početak. Ovako, kad smo dolje u "onom" klubu ne možemo se nikako normalno upoznati jer je buka i gužva, a i sram ga je ljubiti se među mnogo ljudi

Ok napisao sam dobar i duuug post i recimo da ja kliknem "objavi". I puf! Ode cijeli post u kurac. Ne znam kako, ne znam zašto ali jednostavno sam ljut! Faking bijač blog! Faking mrzim kad mi se to dogodi.
A niš podsjetite me da sutra moram kupiti: bon, parfemčić, korektor (ili neki tekući puder), i da nazovem Njega... I think I'm
Update:
Remind me not to ever have sex with a female!Nije da sam sad nešto napravio već sam imo flashbackove. They are waaaaay to odd! Jebeš cure i jebeš valentinovo. Ja sam derpe. Đizs!
2nd update: I soooo have a date tomorrow! On dolazi i vidjet ću ga! I'm like waaay to happy!
Luv u biiijačez!
3rd update:
Podsjetite me da jebem do svoje 30 a da nakon toga postanem asekualni pseudo-intelektualni firk bez života :(

OK, znam da sam rekao kako ću pisati o svom autanju i bla bla bla, ali mi se nije dalo pisati i nisam imao vremena jer sam kakti učio. Ukratko-2 frendice zanju, znat će i još jedna, i da prekinuh s curom...Tako da Diss: Ne skrivam se iza suknjice, i btw, Eva ti je jebala Adama, tj. ex-Adama:)
GLOBAL

Da eto, ja djevac nikad nisam bio u globalu, i reko ajde idem ja tamo vidjeti kaj ima...Zovem frenda da ga pitam jel oće sa mnom, no međutim njegov mob nije umrežen-wierd! Idem na msn i rezzy tamo. Pitam ga za global, on mi veli da ide s frendicom i da bu bio tamo, ja reko ok...I sad s kim da ja idem? Aha...Nazovem ja još jednog frenda, i on veli ok super aj idemo. I tako napokon odemo mi tamo i uđemo u global.
I sad - na ulazu, redar, s kojim sam bio jednom na dateu. U glavi mi ono-điz pa ja sam kurva, pa već prvi na ulazu me zna-LOL.I tak uletim ja unutra, ostavim jaknu i odem s frendom malo kruzat po Globalu. Manji je neg se činio ali mi je svejedno fora, i ok mjesto. Moj frend je u tom klubu poznao sve, al aaapsolutno sve što je rezultiralo njegovim konstantnim kruženjem po cijelom Globalu i pozdravljanje ljudi unaokolo. Bilo je ćak trenutaka da sam morao ostat s njegovom frendicom solo i plesat...a vidio sam da joj baš i nije ugodno jer ono mlađi sam od nje i tek smo se upoznali i kaj sad tu mi imamo raditi solo na flooru.
Al ok, onda ja ugledam Rezzya.
-REZZY!
-Eee bok!
I tako se mi napokon upoznasmo, nakon mjeseci msn-iranja i bloganja. I s njim je blia frendica Yamesy koja je fora i opićena do bola, baš mi je simpa cura. Ja i Rezika smo onda komentirali moj kurvarluk i imali svoje gay fensi šmensi razgovore i tak. A onaj moj prvi frend s kojim sam došao je toliko počeo kružiti da je nestao zajedno s frendicom. Ja sam bio solo to neko vrijeme i rekao dosta mi je. Ostavio sam redbull odma na šank, popravio majcu i bez obzira gdje i kako, hodam otišao u dio di se pleše. I tamo sam došao do lika s kojim me bio upoznao frend prije par sati. Lik mi je tako cuuute, crna kosa, preeeljepe oči i sexy i ono -the whole pacage. FUL mi se svidio. Budući da smo prije kakti otišli plesat i nismo baš nešto posebno plesali, ovaj put sam došao do njega obavio ga rukama i rekao: Ajmo sad zapravo plesat. On je bio malo iznenađem mojom naglošću, ali njegov prijatelj dolje nije skrivao uzbuđenje. Rekao je da on nije za one-night stand, ja reko da nisam ni ja. Rekao je da nije za vezu, ja reko super-nisam niti ja. Ali vidio sam da ipak oće nešto. Onda sam ga opet malo dirao i gledao ga u oći. Smiješio mi se. Ja sam mu rekao da barem želim poljubac. On je rekao OK, ali samo jedan te da onda treba malo prostora. Al potrudi se da bude jako dobar. I u tom trenutku zabrijali smo na floru. Bilo je fantastično. Jako se dobro ljubi. Budući da je htio prostora nakon toga, ja sam otišao do vip separea i tamo se otišao hvaliti Reziki pa sam s njim i Yamesy otišao plesat, ali skužio sam da nema mog frenda s kojim sam došao, pa mu poslah poruku da di je on. Onda je rekao da je vidio što nije trebao i da je on već doma. Mislim si - kaj sam ja sad to napravio? Ja mu reko da je kurva kaj je tak otišao a da mi nije rekao. Onda mi on kaže da bi on to meni trebao reči jer sam se ja ljubio sa njegovom simpatijom a ne on. Đi! Sorry! Nisi rekao da je off limits za mene. Ali sutradan smo mi sredili stvari. Još je taj moj sexy lik došao jednom u separe i malo pričao sa mnomi rekaomi kako ga nitko tako mlad još nije zavodio (naime stariji je od mene)...A ja sam ga pitao: Zar sam te zaveo? On se samo nasmijao i pogedao me sa svojim dubokim tamnim očima. Ponovo smo zabrijali na što su se Rezzy i Yamesy derali:"Get a room!" Reziku sam malo raspizdio svojim kurvarlukom, ali sve je to bilo slatko.

Ono što je zanimljivo s Globalom da tamo možeš vidjeti ljude za koje si skoro oduvijek sumnjao da su gay. I tako je bilo meni. Došao je jedan lik - H. kojeg poznam neko vrijeme i koji mi se ćinio uduvijek gay (a čak smo i prek u2u-a neko vrjeme razmjenjivali poruke!) ali nikad ništa nisam mislio ga pitat ili sl. I tako ja na floru se razbacujem ko neki frik i ugledam njega. Bwuuuhahaha...odmah pras u smijeh. Onda smo se sjeli i malo pričali, i pitali jedno drugo kaxi i to sve. On mi je rekao da je znao od prve da sam ja gay te je čak tražio moj broj od njezine frendice koja me zna, a koja je cijelo vrijeme njemu govorila da ja nisam peder.

Anyhow, bilo je već 3 sata i reko idem ja doma. H. me pitao da li može sa mnom da ga odbacim jer ja sam s autom a tramvaj mu vozi svake prijestupne. Prije nego što sam uzeo jaknu otišao sam do svoga sexy frajera i rekao mu da idem, da sam se samo došao s njime pozdravit. On je tamo stajao, sa pivom u rucu, pričao sa nekim likom. Rekao sam mu da idem, a onda mi je rekao da ja nemam njegov broj. Ja sam rekao da mi ga da, no on odlučio malo mene vrtiti, pa mi je rekao kako će mi dati broj ako dođem sljedeću subotu. Hmmm...dobra mu je taktika. Rekoh kako ne znam da li ću moć doć ali da ću vidjet. Ali ako će on biti u subotu tamo, onda sam i ja tamo, bez obzira na sve! I onda uzeh svoju jaknu, pozdravih rezzya i yamesy te sa H. odoh van i prošetasmo se do auta, s kojim sam imao problema ga pronač, pa smo se malo gubili po ulicama, onda mi je on u šali rekao:"Pederi i parkiranje!" na kaj sam ja puko od smijeha. Vozeći se u autu razgovarali smo o svemu i svaćemu i fakat je H. simpa lik. Odbacih ga u njegvoj ulici i ja dalje odoh doma te sam legao na krevet a misli su mi samo bile oko znate već koga...

btw Rezzy ovo je William Sledd - Ask a gay man, pa još jutubiraj njegove uratke na youtube.com/williamsledd

NAPOKON
Da dobro ste pročitali...Napokon, nakog godina prijateljstva s best frendicom smogao sam snage i rekao sam joj istinu.
Napokon, ne moram joj više lagati
Napokon, ne moram biti introvirani idiot koji mora izmišljat str8 priče
I napokon, napokon moja frendica ima gay frenda kojeg je oduvijek htjela a sada zna da ga je cijelo ovo vrijeme imala
Napokon, možemo bez ikakvih tabua
Napokon, mogu joj reč sve
Napokon sam slobodan i osjećam se tako lagano
Napokon...probudit ću se a neću se zanjekat...jer...napokon netko me zna u cijelosti...

Joj tako sam sretan...pričat ću vam sve u sljedečem postu kako je to bilo... sam waaay 2 xcited!

EGO

Strašna je to stvar...ego. U prijevodu sa latinskog to znaći ja, ali mislim da u današnje vrijeme je taj pojam postao više kao predmet što neka osoba posjeduje, jer ako ste skužili u razgovoru kada pričate o nekoj osobi i kada pričate o njegovom egu onda imate osjećaj kao da on i njegov ego nije ista stvar. I stvarno jest tako. Ja mislim da je moj ego samo jedna pretpostavka, samo jedna tabula rasa koja ima osnovne funkcije preživljavanja u početku i koja se dalje, godinama življenja puni podatcima koji tamo ostaju i čvrsto se ukorjenjuju te se odupiru svemu što je protiv njih. Onaj moj ego, je pokvareno čudovište koje je bolesno zlobno i čuči u meni. Ponekad se pitam što sam to stvorio. Recimo, situacija je ovakva. U vlaku vidim ex-frendicu s kojom sam se posvađao i već drugo vrijeme ne pričamo (dalje u tekstu znana kao slijepica), prođem kraj nje kao i da ne postoji, to mi je bilo predjelo za moj ego. Kasnije kada se okrene vidim frendicu s kojom sam si super (dalje u tekstu znana kao ljepotica) kako sjedi nasuprot nje. Ona me doziva ali po mojem izrazu lica je uvidjela kako ne želim otići do nje zbog osobe koja sjedi nasuprot nje. No pri izlasku iz vlaka moj ego je htio ćuti priću i tako je moja super frendica razagovarala sa mnom. Pitao sam ju što je Slijepica rekla o meni. Ogdovor je bio prava delikatesa za moj ego. Rekla mi je kako je žao što više nismo frendovi, kako sam joj drag i kako je sa mnom provela lijepe trenutke, i da joj je danas jako teško u srcu kada me vidi a ne može me pozraviti jer ja ne želim nikakav kontakt s njom, čak je zamalo pustila suzu. Nakon toga, Ljepotica je otišla svojim putem doma a ja sam nastavio svoj hod prema autobusu. Kao i droga, moj ego tek nešto kasnije shvaća da tvar u krvotoku, i tome trenutku, on pokazuje svoje pravo lice, lice koje mimificira kroz moje fizičko lice, u tome trenutku ja sam se osmjehnuo...zlo i podlo. Moj ego je dobio svoj trip. Moj osmjeh je mi je govorio da mi je drago što joj je teško. Jednostavno sam u tome trenutku sam se osjećao kao da sam postigao nekome takvu bol time što sam bio drag i dobar prema nekome i nakon toga to prekinuo. Shvatio sam da je najveća bol ona kad izgubiš nešto dobro. Ja sam to nekome priuštio i sada mi je drago. Drago mi je što plače jer mi daje do znanja da gubi. Što je najgore mislio sam da će moja reakcija biti žaljenje ali ovaj put ego je bio tu kao demon koji je govorio kroz mene, koji je čekao da se dokaže da je on prevladao i da on sada ima barem nešto u svojoj šaci. Jadikuje i boli ju i plače, a meni je drago i smješkam se odzvanjalo je u mojim mislima, i baš dok je to govorio moj ego je isto htio da dobije odu svojem trijumfu zla...stavio sam slušalice i pustio The World is Mine što mu je dalo poslijednju satisfakciju. I onda je letio...letio kao zao anđeo u svojem svijetu oblaka kao na tripu...
I created a monster...

MORNING

Ponovno je jutarnji vlak svojim prolaskom nosio zrak koji je gladio moje lice i prolazio kroz moju kosu. Stavljam svoj mp3 na uši i puštam si glazbu kako ne bih više trebao slušati tišinu jutranje komešajuće gomile koja sa mnom čeka vlak. Osjećam se kao da sam nevidljiv kad ju slušam. I stvarno je tako. Gotovo pet ljudi me nije primjetilo taj dan, pet ljudi koje poznam samo su prošli kraj mene, kao da sam zrak koji stoji pored njih. I nije mi bilo žao, čak štoviše, drago mi je što nisam morao stavljati svoj umjetan osmjeh na lice i kimnuti glavom prilikom pozdrava. Ujutro mi je to najteže, ujutro želim da me nema. Ujutro imam taj neki filing ko da mrzim sve oko sebe a od podneva je obratno, mrzim sama sebe. Počeo je novi radni dan. Ovaj puta ništa drukčji no prije. Jedino novo je broj 2007 u našim kalendarima. I onda kao i prije: Glavni, Importane, faks... Ponovo sam se našao u hordi jednosmjernih koraka koja ovaj puta nije bila toliko nervozna. Vjerojatno je odmor bio razlog mirnog ponedjeljnog jutra. Dobro je i to što još nisu gotovi praznici školarcima, jer uz njih je tek onda gužva. Iz trenutka u trenutak vrijeme je došlo, dopješaćih do faksa i ponovo vidjeh novoupoznata/stara lica. Ništa novo a niti ništa staro.

MOJ KVAZI-GAY/BI FRIEND/BOYFRIEND

Onda je došao on. Znate, o njemu sam znao pisati o tome kako sam bio kod njega. Bio mi je tako sladak. Kada sam ga ponovo ugledao pojavio se neki filing, pozitivan, kao da mi je nedostajao cijelo ovo vrijeme, što vjerojatno nešto i žnaći. Pozdravili smo se i čak sam mu dao neki "macho" zagrljaj. Bilo mu je drago što me opet vidi. I opet smo otišli do njega. Kako niti ja, a niti on nismo dobro odspavali zbog promjene bio-ritma, dolaskom u njegov stan, odmah smo legli na krevet. Pozdravili smo njegova cimera koji je ležao na krevetu do njegovog i spavao. Ja sam legao u svojoj odjeći a onda je on legao kraj mene u svojim sexy crnim slip boxericama i crnoj majici. Kada je legao pored mene opet smo se nasmijali jer znamo kako smo se "zajebavali" na tome krevetu. U jednome trenutko moja ruka je dodirivala njegovu nogu. Odmah smo se nasmijali i znali da će to nastaviti nekim gay zajebancijama. Kako je moja ruka bila pored njegove, uzeo mi ju je i počeo je s njom dirati svoje tijelo. Osjetio sam kako ga diram po unutarnjoj strani bedara, po trbuhu pa onda ponovo točno po crti pregiba gdje se nadzirao njegov kurac. Ja sam, normalno, kako on nebi posmunjao, maknuo ruku i nasmijao i reko da me pusti. Onda smo se šlatali jedno vrijeme no morao je otići na faks na sat vremena tako da sam ja ostao ležati na njegovu krevetu i dobio sam nekih sat vremena sna. Ali ubrzo me je probudio. Došao je ponovo i lupao me govoreći da se trebam ustati. Ja sam ga povukao za ruku u krevet i zagrlio ga. Nije se opirao mome zagrljaju, več smo se valjali po krevetu. Onda sam mu rekao da idemo spavat da sam umoran. Ponovo je skinuo svoje hlaće i legao u boxama do mene. Opet smo se drali. On mene po guzi a ja njega po nogama, prsima i naravno guzi koja je tako tvrda i praktički mi govori da ju primim (a i govori meni da bi trebao početi ići u teretanu). Onda je uzeo jastuk i stavio ga preko boxa. Ja sam ga pitao da li mu se digao. On je rekao da mu je to jutarnja. Aha...moš' mislit. Onda sam ga prco da koji je on homič. Onda se on malo ljutio, pa smo se opet zajebavali, pa ga je on počeo drkati ispod popluna a ja sam ga non-stop otkrivao. Vidio sam kako mu se nadzire ispod boxerica. Velik je. Ja sam išao rukom po njegovom trbuhu prema dolje zajebavajući da ću mu ga primit. On je onda micao ruku sa sebe i govrio mi kak ja imam sklonosti, da kaj želim, da sam ja gay i bla bla. Došao mi je u jednome trenutku i rekao da li mu ga želim popušiti. Ja sam mu odgvorio ajde, izvadi ga van ak si faca. Onda je stao i nije znao što da učini pa je svome cimeru dobacivao kako će me stuč. U tom trenutku sam počeo sve više nasrtati na njega i svojom rukom pokušavao ga primiti za dignuti kurac. On se okretao i nije mi dao dok sam mu s leđa pokušao preko njega, baram na čas, dodirnuti njegovu kitu. Leguno se na trbuh ali ja nisam posustajao. Svoju ruku sam zavlačio te sam malo, i na kratko (na žalost), uspio preko njegovih boxi osjetiti njegova jaja pod svojim rukama. Imao sam i što za primiti. Tada je igra završila. Onda se digao i pobjegao iz kreveta i otišao leč kod cimera govoreći kako sam ja perverzan a ja sam mu se samo smijao i govorio kako sam sada napokon dobio cijeli njegov krevet. Nakon nekog trenutka opet smo morali otići na fax pa smo se počeli spremati za izlazak. Dao mi je poslijednji spank po mojoj guzi a i ja njemu nisam ostao dužan te smo otišli.
Ono što je najsjebanije od svega jeste to što ne znam da li je bi ili ne.
Da netko izumi Bi/Gaydar. Onak da ga upališ samo i u krugo oko tebe ti piše tko ima kakve seksualne preferencije. Mislim da bi ta osoba koja to izumi bila najbogatija na svijetu, a ja najsretnija na svijetu.

Ok. Možda će te me smatrati suckererom kaj pišem post sada u ovo vrijeme na ovaj dan. Ali ostalo mi je par minuta da kažem da sam se skocko za novu. To je bar jedna stvar kaj mi dobro ide. Ostalo...je u banani. Naime, Ona i ja ne idemo nigdje posebno za doček. Nije nam se talo plačat 150kn za klub koji dere cajke, a stara nije dopustila neke daleke destinacije na more jer kakti tamo je hladno i kaj ja imam tam slavit.
Ne znam...imam filing ko da će doček Nove biti kao i svakodneva rutina kada idem navečer van. Više sam izgubio volju za tim posebnim partyjima i sranjima. Onak, znao sam više puta slaviti Novu doma pred Novom TV i nije mi bilo ništa drugačije nego što je bilo kad sam bio s nekim u ekipi, samo je bila razlika kaj si malo više uzbuđen jer svi idu ...3,2,1...Happy bla bla blaaa. Možda i sad previše serem jer sam zapravo u depri jer ne idem nigdje posebo a ostali idu. No, kada pogledam ima večih stvari od slavlja Nove.
A i na kraju krajeva kad pogleaš to je samo sekunda iza 00:00. I? Što se novo time zbilo? Ulazak u Novu godinu? Wau? I što mi je ona donjela? Huh...meni: samo još godinu laži i padanja u depresiju i želji da nestanem.